> Početna > Komunikacija, jezik, govor > Govorni poremećaji

Govorni poremećaji

 Poremećaji izgovora glasova

Odnosi se na poremećen izgovor glasova u osoba s normalnim fiziološkim sluhom, normalnom inervacijom govornih organa, normalnom inteligencijom i normalnom razvijenošću ostalih jezičnih komponenta. Dijete usvaja jezik i govor postupno,a  to se tiče i izgovora. Prvi glasovi koje dijete izgovara izgovorno su nejasni i akustički neodređeni. S godinama se izgovor usavršava.

Ranije se pojavljuju glasovi koji su jednostavniji za izgovor, a kasnije oni glasovi koji zahtjevaju složenije pokrete govornih organa. U trećoj godini djeca bi trebala ispravno izgovarati sve samoglasnike (a,e,i,o,u) i oko 10 suglasnika, ostale glasove ispuštaju, mijenjaju drugim glasovima ili ih izgovaraju umekšano. Predškolsko dijete staro pet i pol ili šest godina mora posve čisto izgovarati sve glasove.

Dob pojave standardnog izgovora glasova

1 - 2 godine  2 - 3 godine  3,5 - 4,5 godina 4,5 - 5 godina
 A, O, E, P, B I, U, F, V, T, D, N, NJ,
M, K, G, H, J
 S, Z, C, Š, Ž, L, LJ Č, Ć, DŽ, Đ, R


Poremećaji tečnosti  govora

Tečan govor se ostvaruje kontinuirano, prema zakonitostima fonetskog vezivanja glasova u govoru , prema određenom ritmu, visini, naglascima i melodiji zadanog jezika.
Netečan govor je govor u kojem se pojavljuje velik broj oklijevanja, ponavljanja, zastoja, ispravljanja, poštapalica i pauzi u govoru.

Netečnosti se mogu pojaviti u ranoj fazi govora kao fiziološka pojava u vrijeme najveće ekspanzije govora (2-5 godina) i obično se povuku same ako okolina pravilno postupa ( djetetu dati ispravan jezično-govorni model; lagani, usporeni, ne previše kompliciran govor, duge rečenice podijeliti u više kraćih sa logičnim pauzama i intonacijom, nikako ne ispravljati djetetove netečnosti, nego mu davati ispravan uzor)

Mucanje- poremećaj tečnosti govora kojeg karakterizira niz različitih simptoma na psihološkom, somato-fiziološkom , sociološkom i  govornom planu. Glasovi na kojima se najčešće muca su:
okluzivi (b,p,d,t,g,k) zbog pregrade i eksplozivne komponente izgovora, afrikate (c,č,ć,đ,dž), nazali (m,n,nj) zbog drugačijeg disanja, frikativi (s,z,š,ž.f,h) te vokali.

3 osnovne karakteristike mucanja:


  • Ponavljanja – kada osoba ponavlja glasove, slogove, riječi ili fraze. Karakteristično za mlađu djecu koja su počela mucati.
  • Produžavanja – izgovor određenih glasova traje dulje od uobičajenog. Također simptom karakterističan za mlađu djecu koja su počela mucati.
  • Blokade – neobični zastoji u govoru i dovodu zraka, obično karakteristika razvijenog mucanja. Jezik, usne ili glasnice se prestanu micati; kasnije u životu povezano sa napetošću mišića.


Brzopletost – brzopleti govor se često opisuje upravo kao takav,  brzoplet i kaotičan.  Najistaknutije karakteristike su velika i često neujednačena brzina govora. Već ionako ubrzan govor dodatno se ubrzava kada govornik govori u dužim rečenicama (Daly, 1986 prema W.H.Manning, 2010). Brzoplete osobe rade omisije glasova i slogova te najčešće u njihovom govoru  nema pauzi između rečenica ili su one neadekvatne. Pauze im služe samo za uzimanje daha prije iduće rečenice. Riječi su često loše artikulirane, brzinom koja nerijetko dovodi do nerazumljivosti slušatelju. 

Kod govorenja i pisanja, dobivamo dojam kao da osoba ne obraća pažnju na detalje. Osoba će moći obratiti pažnju na detalje samo ako se svjesno potakne da uloži trud i koncentrira se na zasebne riječi. Često čitanje brzoplete osobe zvuči kao da je cijela stranica teksta pročitana u jednoj rečenici. Govor je dezorganiziran, osoba ima teškoća s opisivanjem specifičnih koraka u nekoj aktivnosti ili događaju. 

Često krivo započnu rečenicu (kažu nešto što nisu mislili),  odabiru krive riječi ili pak nanižu brdo suvišnih riječi  i riječi bez značenja. Problem je dodatno zakompliciran govornikovom nesvjesnošću o svojoj brzopletosti, tj. neefikasnoj komunikaciji.

Razlike mucanje-brzopletost

Za relativno maleni broj pojedinaca (5-7%) kod kojih je prisutna čista brzopletost tu razliku nije teško uočiti. No, pošto većina osoba sa karakteristikama brzopletosti također i muca, vrlo je korisno znati razlikovati ta dva problema. Npr., nedostatak svjesnosti o svom poremećaju kod brzopletih osoba može otežavati procjenu , a posebice tretman. Dok osobe koje mucaju, tipično rade više pogrešaka kada ih zamolimo da paze na svoj govor, brzoplete osobe će moći paziti na svoj govor  kontrolirajući brzinu te će govor zvučati sasvim prirodno.

No, njihova mogućnost kontroliranja govora ipak nije trajna. Kod brzopletih osoba tretman uključuje podizanje svjesnosti o govoru i rad na vještinama kontrole (praćenja) govora, kod mucanja bi to bio tek manji dio tretmana, oni moraju postati vješti u mijenjanju svog ponašanja. Druga suptilna razlika između osoba koje mucaju i brzopletih osoba odnosi se na jezičnu  formulaciju i organizaciju. Kod brzopletih osoba  prisutan je dezorganizirani tok informacija, krivi počeci,  ponavljanje fraza  koje upućuju na to da govornik ima problema s pronalaskom riječi koje želi upotrijebiti.  Može nam se činiti da se slične stvari događaju i kod mucanja kada osoba oklijeva izgovoriti  riječ zbog straha od mucanja, ali  osoba koja muca obično zna riječ koju želi reći ,ali okoliša i radi zamjene  da bi prikrila svoje mucanje. Ovo je jako dobro opisano rečenicom:

„Osobe koje mucaju znaju što žele reći , ali su ometeni u svom pokušaju  proizvodnje različitih riječi dok brzoplete osobe ne moraju nužno znati sve što žele reći ili kako žele reći- ali ipak kažu .“ (St.Louis i sur., 2010)


Motorički govorni poremećaji


Dizartrija – motorički govorni poremećaj koji predstavlja probleme disanja, fonacije, artkulacije, rezonancije  i prozodije, simptom je neuroloških bolesti ili oštećenja centralnog ili perifernog živčanog sustava što dovodi do slabog, sporog i nekoordiniranog mišićnog tonusa što posljedično  rezultira i govornim poremećajem. Dizartrija nije jezični poremećaj poput afazije, niti kognitivni poput demencije te nije rezultat nekakvih strukturalnih abnormalnosti ili senzoričkih oštećenja, ona je isključivo poremećaj  u govornoj produkciji uzrokovan neuromotornim oštećenjem.

Simptomi:
nejasan, tih , spor govor, puno mrmljanja, ograničeni pomaci čeljusti, jezika i usana, neuobičajena intonacija i ritam govora, nazalnost u govoru, promuklost, strah od aspiracije, loša kontrola salivacije, teškoće žvakanja i gutanja.Greške u govoru su dosljedne i predvidljive, nema boljih i lošijih dana. Artikulacijske greške kod dizartrija su primarno distorzije i omisije.
Uzroci dizartrija- cerebrovaskularna oštećenja, traumatske ozljede mozga, tumori,dizartrije uz cerebralnu paralizu.

Verbalna apraksija -motorički govorni poremećaj koji se odnosi na poteškoće pri planiranju i izvođenju niza pokreta uključenih u voljnu proizvodnju fonema, ali je pritom važno naglasiti da su, za razliku od dizartrije, tonus i pokretljivost mišića uredni. Nevoljni pokreti pritom nisu narušeni.Greške u govoru su, za razliku od dizartrije, nedosljedne i nepredvidljive te se ponekad  može čuti jasan i dobro artikuliran govor.
Najčešće artikulacijske greške kod apraksije : zamjene, ponavljanja, produžavanja glasova, omisije, a najmanje su prisutne distorzije glasova.




Dijalog logopedski kabinet - Facebook stranica
Dijalog logopedski kabinet - Facebook stranica
Dijalog logopedski kabinet - Facebook stranica
Dijalog logopedski kabinet - Facebook stranica